Četiri dana rada za jedne, pet za druge: Da li Srbija dobija novu podelu na privilegovane i ostale radnike?

Četvorodnevna radna nedelja mogla bi da postane realnost za zaposlene u IT industriji, administraciji i finansijama, dok bi pekari, čistači, komunalni radnici, medicinske sestre i zaposleni u fabrikama nastavili da rade po dosadašnjem rasporedu. Predlog koji bi trebalo da unapredi kvalitet života zaposlenih otvara ozbiljno pitanje – da li je takav model održiv u Srbiji i da li bi mogao da stvori novu podelu među radnicima?

Predlog uvođenja četvorodnevne radne nedelje, o kojem se sve više govori, ne bi se odnosio na sve zaposlene. Kako je objasnio prof. dr Zoran Ristić, viši savetnik za ekonomska i socijalna pitanja u Ujedinjenim granskim sindikatima „Nezavisnost“, reč je o alternativnom modelu rada koji bi mogao da se primenjuje samo u određenim delatnostima.

Prema njegovim rečima, istraživanja sprovedena u različitim državama pokazala su da kraća radna nedelja može doprineti povećanju produktivnosti, smanjenju stresa i većem zadovoljstvu zaposlenih. Međutim, mogućnost primene ovakvog modela zavisi od prirode posla.

Foto: printscreen
Foto: printscreen

Ristić je naveo da bi četvorodnevna radna nedelja mogla da bude primenjena u IT industriji, administraciji i finansijskom sektoru, dok je u linijskoj proizvodnji i komunalnim delatnostima takav model znatno teže organizovati.

I upravo tu počinje problem. Ako zaposleni u kancelarijama budu radili četiri dana, a oni koji svakodnevno obavljaju fizički zahtevne poslove nastave da rade pet ili više dana, postavlja se pitanje da li bi nova organizacija rada donela napredak za sve ili privilegije samo za pojedine profesije.

Šta će biti sa pekarima koji ustaju pre zore kako bi građani imali svež hleb? Sa radnicima komunalnih službi koji svakodnevno odnose smeće i održavaju higijenu gradova? Sa čistačicama, vozačima, medicinskim sestrama i zaposlenima za proizvodnim trakama?

Da li bi upravo oni, čiji poslovi često zahtevaju najveći fizički napor, ostali bez mogućnosti da dobiju dodatni dan odmora?

Posebno pitanje jeste koliko bi ovakav sistem bio ekonomski održiv u Srbiji. Dok određene kompanije mogu da reorganizuju posao i zadrže produktivnost tokom četiri radna dana, u delatnostima koje zahtevaju neprekidan rad skraćivanje radne nedelje moglo bi da znači potrebu za zapošljavanjem dodatnih radnika, uvođenjem novih smena ili povećanjem troškova poslovanja.

Ukoliko bi zaposleni zadržali iste plate, a radili manje sati, poslodavci bi morali da pronađu način da nadoknade razliku u obimu rada. Za velike kompanije to bi možda bilo izvodljivo, ali se postavlja pitanje kako bi takav model funkcionisao u malim preduzećima, pekarama, trgovinama i drugim delatnostima u kojima svakodnevno prisustvo zaposlenih predstavlja osnov poslovanja.

Dodatna dilema jeste da li bi četvorodnevna radna nedelja zaista značila manje radnih sati ili bi zaposleni umesto osam sati dnevno radili po deset, čime bi se postojeće radno vreme samo rasporedilo na četiri dana. U tom slučaju, duži radni dan mogao bi da predstavlja dodatno opterećenje, posebno za zaposlene sa porodičnim obavezama.

Otvara se i pitanje jednakog tretmana radnika. Iako različita organizacija radnog vremena ne predstavlja automatski diskriminaciju, uvođenje pogodnosti samo za određene profesije moglo bi da izazove nezadovoljstvo među zaposlenima koji takvu mogućnost nemaju.

Ako je cilj smanjenje stresa, bolja ravnoteža između privatnog i poslovnog života i više vremena za porodicu, zbog čega bi te pogodnosti bile dostupnije zaposlenima za računarima nego onima koji svakodnevno rade fizički najzahtevnije poslove?

Zato bi eventualno uvođenje četvorodnevne radne nedelje u Srbiji zahtevalo jasna pravila, ekonomsku analizu i odgovore na pitanje kako obezbediti odgovarajuće uslove i za radnike u delatnostima u kojima skraćivanje radnog vremena nije jednostavno izvodljivo.

Jer reforma koja jednoj grupi zaposlenih donosi tri slobodna dana, dok drugima ne nudi nikakvo poboljšanje uslova rada, teško može da bude predstavljena kao jednako unapređenje radničkih prava.

Ostaje ključno pitanje – da li je Srbija spremna za četvorodnevnu radnu nedelju kao održiv model rada ili bi njeno selektivno uvođenje moglo dodatno da produbi razlike između zaposlenih u različitim profesijama?

Dragi čitaoci, da biste nas lakše pratili i bili u toku preuzmite našu aplikaciju za Android ili Iphone.

Redakcija Niš TV

Preporučujemo

Back to top button