Dan maternjeg jezika 21. februara: čuvamo identitet u rečima koje prve naučimo

Širom sveta 21. februara obeležava se Međunarodni dan maternjeg jezika – datum koji podseća da je jezik mnogo više od sredstva sporazumevanja. On je deo identiteta, kulture i nasleđa, ali i „kuća“ prvih reči koje učimo: oprosti, izvini, volim te.
Ovaj dan ustanovio je UNESKO 1999. godine, sa idejom da se podstakne poštovanje jezičke raznolikosti i ukaže na važnost negovanja jezika u školi, medijima i svakodnevnom govoru. Srbija je potpisnica te deklaracije, pa se i kod nas 21. februar sve češće koristi kao prilika da se skrene pažnja na odnos prema srpskom jeziku – od pravopisa do kulture izražavanja.
Profesorka srpskog jezika i književnosti Zorica B. Jovanović podseća na zanimljiv detalj: dok imamo reči otadžbina i domovina koje nose koren vezan za oca, maternji jezik je, simbolično i suštinski, vezan za majku – jer su to glasovi i reči koje dete prvo čuje upravo od nje. To se, kaže, jasno vidi i kod dece koja odrastaju u inostranstvu: čak i kada žive daleko od zemlje porekla, maternji jezik im ostaje onaj koji su najranije usvajali u porodici.
Uprkos tome, profesori upozoravaju da se danas najviše grešaka pravi zbog brzine komunikacije – skraćenica, anglicizama i nepažnje u pisanju. Rešenje, međutim, nije komplikovano: više čitanja, više pisanja i više pažnje u govoru.
Posebna odgovornost, dodaju, leži na medijima i javnom govoru, jer se jezičke navike najlakše usvajaju kroz ono što svakodnevno slušamo i čitamo. Zato je Dan maternjeg jezika više od simbolike – to je podsetnik da se briga o jeziku ne završava u učionici, već počinje u svakom naslovu, poruci i rečenici koju izgovorimo.
Tamara Mišić, novinar Niš TV



