Dočekuje se Srpska nova godina: ponoć po julijanskom kalendaru, običaji, Vasilica i proslave širom zemlje

Srpska pravoslavna crkva, kao i druge crkve koje poštuju julijanski kalendar, dočekuju sutra u ponoć početak nove 2026. godine po julijanskom računanju vremena. U mnogim gradovima Srbije i regiona organizuju se dočeci, dok se u domovima praznik tradicionalno obeležava porodičnim okupljanjem, bogatom trpezom i običajima koji se prenose generacijama.
Ovaj datum se po gregorijanskom kalendaru obeležava 14. januara, kada je po julijanskom kalendaru 1. januar. Srpska nova godina obeležava se u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj, Severnoj Makedoniji, kao i u pravoslavnim delovima Hrvatske, dok se julijanska nova godina slavi i u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Moldaviji i Gruziji. Zanimljivo je da se tradicija „stare Nove godine“ zadržala i u pojedinim delovima Švajcarske i Škotske.
U Beogradu je najavljeno da će Pravoslavna nova godina biti obeležena molebanom u Hramu Svetog Save, dok će se u delu prestonice, u zoni Beograda na vodi, organizovati vatromet, igra dronova i laserski efekti, uz projekciju na Kuli Beograd koja će prikazati nacionalne simbole u spoju tradicije i savremenog izraza.
Srpska nova godina u narodu se naziva i Mali Božić, jer se tim danom simbolično zaokružuju božićne svečanosti. Praznik je povezan i sa crkvenim kalendarom: 14. januara obeležavaju se Sveti Vasilije Veliki, Obrezanje Gospodnje, kao i narodni običaji koji prate Mali Božić. Zbog Svetog Vasilija, julijanska nova godina se u nekim krajevima naziva i Vasilica.
Narodni običaji razlikuju se od kraja do kraja, ali je zajedničko verovanje da tokom dočeka „ne valja spavati“, već se u kući dočekuje ponoć uz toplu atmosferu, razgovor i posluženje. Po tradiciji se služe kuvano vino, vruća rakija i krofne, a u pojedinim sredinama u jednu krofnu se stavljao zlatnik – uz verovanje da će onaj ko ga pronađe imati sreće i napretka tokom godine. U nekim krajevima se spaljuju ostaci badnjaka, dok se, uz česnicu koja se mesi za Božić, za Mali Božić pravi poseban obredni hleb – „vasilica“. Postoji i običaj da se na ovaj dan u kuću unese nešto novo, kupljeno baš tog dana, kao simbol napretka i boljitka.
Istorijski gledano, gregorijanski kalendar je u Kraljevini SHS zvanično uveden 1919. godine, kada je „stari“ kalendar prestao da važi, ali je običaj dočeka Srpske nove godine ostao živ u narodu. Nakon Drugog svetskog rata praznik je dugo bio potiskivan iz javnog života, da bi se od devedesetih godina ponovo masovnije i javno obeležavao – kroz koncerte, dočeke na trgovima i sve veći broj posetilaca i turista.
Izvor: (Tanjug)



