Topilo – skriveni banjski dragulj nadomak Niša: mesto legende, lekovite vode i sve većeg interesovanja gostiju

Na svega 25 kilometara severno od Niša, u živopisnoj dolini Toponičke reke, nalazi se Banja Topilo – mala, ali sve poznatija srpska banja, čija se popularnost iz godine u godinu širi. Iako je reč o relativno mladom banjskom centru, Topilo danas privlači veliki broj posetilaca, pa su smeštajni kapaciteti od oko 500 ležajeva u privatnom smeštaju uglavnom popunjeni tokom čitave godine.
Posebnu vrednost ove banje čini termomineralna voda temperature 34 stepena, koja pripada grupi toplih mineralnih, odnosno hipotermalnih voda. Njena balneološka svojstva koriste se i za kupanje i za piće, a sezona lečenja traje od 6. maja do 1. novembra.
Priča o Topilu, međutim, nije samo priča o banjskom turizmu, već i o bogatoj lokalnoj tradiciji, narodnim predanjima i neobičnoj istoriji. Najstariji zapis o ovom mestu datira još iz 1832. godine, a naziv Topilo vezuje se za nekadašnje korišćenje termalne vode za topljenje grstnica, odnosno konoplje. Upravo po tom „topilu“ banja je, prema predanju, i dobila ime.
O lekovitim svojstvima vode decenijama kruže priče među stanovništvom okolnih sela. Prepričavaju se slučajevi izlečenja iz davnih vremena, poput legende o pastiru koji je, nakon što je ukočen unet u termalni vir, posle kratkog vremena ponovo prohodao. Slično se pripoveda i o ovci kojoj je, nakon tretmana blatom iz Topila, ponovo izrasla vuna. Iako su takve priče dugo bile deo narodnog verovanja, kasnije analize potvrdile su da voda zaista ima lekovita svojstva.

U pećinama oko Topila, u prvoj polovini 19. veka, od kuge su se sklanjali i pojedini rodovi iz okolnih sela, pa i danas pojedini lokaliteti nose nazive koji svedoče o toj prošlosti. Glas o lekovitosti banje širio se od usta do usta, pa je Topilo sve više privlačilo ljude iz Niša, Toplice, Zaplanja i drugih krajeva.
Zbog naglog interesovanja i nekontrolisanog korišćenja vode, sanitarna inspekcija je šezdesetih godina reagovala i zabranila njenu upotrebu za piće i kupanje, jer tada još nije bila dovoljno ispitana. Ipak, interesovanje nije jenjavalo. Početak novijeg razvoja banje vezuje se za 1954. godinu, dok se u zvaničnim dokumentima opštine Niš Topilo prvi put pominje 1985. godine.
Tokom letnjih meseci, posebno od jula do oktobra, ovde je nekada nicalo pravo malo sezonsko naselje, sa šatorima, kolibama i velikim brojem posetilaca. Razvoj banje pratile su i nesuglasice okolnih sela oko prava na izvore lekovite vode, ali je vremenom ipak postignut dogovor i formirana jedinstvena turistička organizacija Topilo, koja postoji i danas.
Kupatila su izgrađena neposredno na izvorima, a radi očuvanja sloge jedno je nazvano Velepoljsko, a drugo Kravljansko. Prve ozbiljnije analize termomineralne vode obavljene su sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, kada je i zvanično potvrđena njena lekovitost. Topla mineralna voda izbija iz oko 18 izvora, što ovu banju čini jedinstvenim prirodnim bogatstvom ovog kraja.
Danas je Banja Topilo spoj prirodne lepote, narodne istorije i zdravstvenog turizma, mesto koje iz godine u godinu privlači sve više gostiju i potvrđuje da pravi banjski biseri često leže upravo van velikih i razvikanih turističkih centara.
Milena Terzić, novinar Niš TV



