Prvi maj nije samo dan za odmor: Praznik rada nastao je iz borbe koja je plaćena životima

Prvi maj širom sveta obeležava se kao Međunarodni praznik rada, dan koji danas mnogi vezuju za odmor, druženje i izlete, ali čije istorijsko značenje nosi mnogo snažniju poruku. To je dan sećanja na radnike koji su se borili za dostojanstven rad, pravednije uslove, kraće radno vreme i osnovna prava koja se danas često podrazumevaju.
Praznik rada obeležava se manifestacijama podrške radnicima, zahtevima za bolji položaj zaposlenih, ali i podsećanjem na sve one čija su prava ugrožena. Njegova suština je solidarnost — sa radnicima, obespravljenima i svima koji se suočavaju sa eksploatacijom, nesigurnim radnim mestima i nepravdom.
Međunarodni praznik rada ustanovljen je u znak sećanja na događaje iz Čikaga, kada su 1. maja 1886. godine desetine hiljada radnika izašle na ulice zahtevajući bolje i pravednije uslove rada. Jedan od glavnih zahteva bio je uvođenje osmočasovnog radnog vremena, poznatog kroz parolu „tri osmice“ — osam sati rada, osam sati odmora i osam sati slobodnog vremena.
Protesti su trajali više dana, a najteži sukobi izbili su 4. i 5. maja. Policija je oštro razbijala radničke skupove i štrajkove, usledili su sukobi na ulicama, a bilo je i žrtava među demonstrantima i policijom. Najmanje šest osoba je ubijeno, oko 50 je ranjeno, a nakon protesta usledila su masovna hapšenja. Više radničkih vođa osuđeno je na smrt, dok su neki dobili višegodišnje zatvorske kazne.
U znak sećanja na te događaje, na Osnivačkom kongresu Druge internacionale u Parizu 1889. godine odlučeno je da se 1. maj obeležava kao Međunarodni praznik rada. Dve godine kasnije, na kongresu u Briselu 1891, Prvi maj je i formalno proglašen praznikom radničke solidarnosti.
U Srbiji je Praznik rada prvi put obeležen 1893. godine u Beogradu, dok su već naredne godine proslave organizovane i u Šapcu, Negotinu, Kragujevcu, Požarevcu, Obrenovcu i Bajinoj Bašti. Prva prvomajska manifestacija u seoskoj sredini održana je 1895. godine u Duboni kod Mladenovca, a masovnija okupljanja usledila su od 1903. godine, nakon osnivanja Glavnog radničkog saveza i Srpske socijaldemokratske stranke.
Danas se Prvi maj u Srbiji obeležava kao neradni dan, ali njegova poruka ostaje aktuelna. U vremenu velikih socijalnih razlika, nesigurnog rada i sve češćih pitanja o položaju zaposlenih, Međunarodni praznik rada ponovo podseća da prava radnika nisu poklonjena, već izborena — često uz velike žrtve.
Izvor: (Tanjug)



