Francuska u vrtlogu političke nestabilnosti: Još jedan pad vlade otvara pitanje budućnosti Makronove ere

Francuska politička scena ponovo je uzdrmana ostavkom premijera Sebastijana Lekornua – sedmog po redu šefa vlade u mandatu predsednika Emanuela Makrona. Ova odluka dolazi samo dan nakon što je Lekornu imenovao novu vladu, što dodatno pojačava osećaj institucionalne krize u zemlji.
Ostavka nije izazvala iznenađenje, ali jeste lavinu oštrih političkih reakcija. Marin Le Pen, liderka krajnje desnice i Nacionalnog okupljanja, poručila je da je „makronizam mrtav na svojim nogama“ i pozvala na momentalno raspuštanje Narodne skupštine ili čak ostavku predsednika. „Farsa traje dovoljno dugo“, izjavila je za BFM TV, ocenjujući da je politički kredibilitet Makrona iscrpljen.

Ni levica nije ostala tiha. Žan-Lik Melanšon iz Nepokorene Francuske pozvao je na pokretanje inicijative za smenu predsednika, dok je Matilda Pano jasno poručila da je „odbrojavanje počelo“ i da Makron mora da ode.
Uz političke potrese, stigla je i brza ekonomska reakcija: Pariška berza je pala za više od 2% u prvoj polovini dana, odražavajući rastuću neizvesnost. Imenovanje Lekornua u septembru trebalo je da signalizira stabilnost i kontinuitet, s obzirom na to da je bio blizak Makronov saveznik. Međutim, pokušaj konsolidacije vlasti unutar uskog kruga vernih saradnika očigledno nije uspeo.
Politička nestabilnost dolazi u trenutku kada se Francuska suočava s ozbiljnim fiskalnim izazovima. Javni dug zemlje dostigao je rekordne visine, a odnos duga prema BDP-u sada je treći najveći u EU. Budžet za narednu godinu i dalje je tačka sporenja u duboko podeljenom parlamentu, gde nijedna politička opcija nema većinu.
U takvom ambijentu, Lekornu nije uspeo da postigne ni minimalni „pakt o nenapadanju“ u skupštini, uprkos višenedeljnim konsultacijama. Izvesno je da bi svaki naredni pokušaj formiranja stabilne vlade bez novih izbora bio politički akrobatizam bez mreže.
Francuska se još jednom suočava s ključnim pitanjem – da li je politički model koji Makron pokušava da održi održiv, ili je vreme za reset sistema kroz izbore i nove lidere. U međuvremenu, zemlja tone u sve dublju institucionalnu krizu, dok građani s pravom gube strpljenje.
Redakcija Porta